Sremuš

Alli ursini folium – List sremuša
Allium ursinum – Allia ceae

Sremuš je višegodišnja zeljasta biljka. Karakteriše je metamorfozirani podzemni izdanak-lukovica. Lukovica je uspravna, duga 2-5cm, obavijena bijelo-žutim listićima. Iz lukovice polaze dva lista, list je eliptičan, oštrog vrha, zelene boje. Pri osnovi list se sužava u dugačku peteljku. Stabljika je na presijeku trouglasta, na njenom vrhu razvijaju se bijeli cvjetovi sakupljeni u štitatste cvasti. Plod je u obliku čaure, sa trouglastim crvenim sjemenom.

Sremuš je vrsta samonikle, jestive biljke koja je slična po mirisu bijelom luku. Poznata je i po drugim nazivima, kao što su šumski luk, evroazijski divlji luk, medveđi luk. Raste u vlažnim listopadnim šumama Evrope i pojedinim dijelovima Azije. Svi dijelovi biljke su jestivi, a za konzumaciju se listovi beru do cvjetanja.

Sremuš sadrži visok sadržaj sumpora i značajan je za održavanje zdravlja digestivnog trakta (utiče na pravilan balans crijevne mirkobiote) i cijelog organizma, kao i za eliminaciju teških metala iz organizma. Aktivni sastojci sremuša su i alicin i tiosulfinat, koji su odgovorni za snižavanje lipida (snižavaju nivo LDL-holesterola, a povećavaju nivo dobrog ili HDL-holesterola), sprječavanje zgrušavanja krvi i smanjenje krvnog pritiska. U prethodno pomenutim djelovanjima divljeg luka ogleda se njegovo kardioprotektivno djelovanje.

Pored pomenutih sastojaka, sremuš sadrži i ajoen, koji zauzima značajno mjesto kao supstanca koja pomaže u liječenju melanoma i nekih oblika leukemije, kao i adenozin koji ima veoma povoljan efekat na održavanje normalnih vrijednosti krvnog pritiska. Pokazuje i antioksidativnu aktivnost (neutrališe slobodne radikale), a ima izraženu i antimirkobnu aktivnost (djeluje protiv virusa, bakterija, gljivica i parazita). Ova biljka je, zbog svog sastava, predmet mnogih medicinskih istraživanja.

Sremuš

Reference